PLASTIČNE VREĆICE

Plastične vrećice vizualno onečišćuju okoliš, ali ne zagađuju zemlju, vodu niti zrak. Odbačene u okoliš postaju izložene na sunčevoj svjetlosti koja ih razgrađuju na ugljik i vodu ovisno o intenzitetu izloženosti UV zraka koje su dio normalne sunčeve svjetlosti. Za razgradnju plastične vrećice kao i kod folija za poljoprivredu koje su izložene sunčevoj svjetlosti stoga je potrebno desetak godina. Teorije i tvrdnje o 1000 godina razgradnje plastične vrećice bez da se ne navedu uvjeti (bez sunčeve svjetlosti) primjer je nedostatka znanja o toj temi.

Plastične vrećice proizvode se od materijala polietilena kojega tvore ugljik i vodik – osnovne kemijske sastojke, koji nisu štetni za okoliš. Korištene plastične vrećice kao i drugi plastični otpad može se reciklirati te kao takav ponovno upotrijebiti u drugim plastičnim proizvodima. PVC (polivinilklorid) se ne upotrebljava u proizvodnji vrećica niti ne spada u istu grupu materijala kao polietilen. Uz to PVC nije radioaktivan materijal kako se negdje proziva.

Plastične vrećice mogu zadovoljavati uvjete biorazgradnje po određenim normama. Takve vrećice se dobivaju proizvodnjom od poljoprivrednih kultura kao što je kukuruz (biorazgradive prisustvom topline, vlage i bakterije) ili dodavanjem aditiva (biorazgradnja u prisustvo kisika) u polietilen. Ima mnogo diskusija o tome da li su takva rješenja pogodna ili ne jer novije studije prikazuju da su višestruku korištene "standardne" vrećice za sada najbolje rješenje. Osim biorazgranje trendovi su smanjivanje utjecaja globalnog zagrijavnja što se temelji na smanjivanje utjecaja ugljika (C02 footprint). Postoje hibridna rješenja dodavanjem posebnih materijala koja smanjuju C02 footprint za do 30 %, a od sredine 2010. će se nuditi polietilen napravljen na 100 % prirodnoj bazi (šećerna trska) koji ima identična svojstva kao "standardni" polietilen. Takav polietilen nije biorazgradiv, ali mu se može dodati biorazgradivi aditiv. Mora se napomenuti da gotovo svi proizvođači u Hrvatskoj sa svojim postojećim strojevima mogu proizvesti sve navedene biorazgradive folije i vrećice.

Važna karakteristika što se često ignorira u javnosti je smanjivanje težine vrećice uz dobivanje iste mehaničke karakteristike. Tako da je MURAPLAST u stanju proizvesti znatno lakšu i tanju vrećicu koja može izdržati istu masu u odnosu na standardnu polietilensku vrećicu.

Od 100 % recikliranog polietilena koji može biti industijskog porijekla ili od sakupljanog selektiranog otpada iz kućanstva moguće je napraviti nove plastične vrećice. Uporabom do približno 20 % recikliranog polietilena nema znatnog narušavanja mehanike, dok kod većeg udjela reciklata pogotovo od sakupljenog selektiranog otpada iz kućanstva može doći do ostabljena mehanika jer polietilen kod svakog recikliranja gubi svoja mehanička svojstva (dolazi do degradacije odnosno pucanja polietilenskih veza na isti način kao od UV zračenja).

Papirnate vrećice u prošlosti su zamjenjene plastičnima zbog financijskih, ekoloških i praktičnih razloga. Papirnate vrećica, su biorazgradive, ali su višestruko skuplje, u transportu, na otpadu i u trgovinama troše mnogo veći prostor (volumen), troše višestruko više energije gledano od početka do kraja njihovog korištenja te pri njihovoj ukupnoj proizvodnji više zagađuju okoliš (zrak i vodu).

Bez zadovoljenih SVIH uvjeta biorazgradnje niti jedna vrećica bilo da je plastična, papiranata, oxo ili hidro-biorazgradiva neće jednostavno "nestati".

75 % plastičnih vrećica ponovno se koristi u kućanstvu za skladištenje stvari, vreća za smeće i druge korisne stvari. Plastične vrećice su jedan vrlo efikasan proizvod koji se višestruko koristi. Njihovom zabranom došlo bi do velike ekspanzije u kupnji plastičnih vreća za smeće, metalnih i plastičnih kontejnera za skladištenje stvari, te papirnatih vrećica koje bi povećale volumen smeća. Hrvatska ujedno nema kapaciteta za proizvodnju papirnatih vrećica, te vreća za smeće, stoga bi se uvelike povećao njihov uvoz.

 

SULUCIJE

Plastika za sada nema alternativu kao ambalažni materijal. Ona je u biti alternativa drugim materijalima. Niti jedna ambalaža ne bi trebala niti smjela završiti na odlagalištu otpada. Najveći problem plastičnih vrećica je kultura njihovih korisnika. Akcijama, obrazovanjem i omogućavanjem njihovog recikliranja uvelike bi smanjilo taj problem. Na korisnicima vrećica je da višestruko koriste plastičnu vrećicu, da je napune do kraja pri kupovini, te da je na kraju ili upotrijebe kao vreću za smeće ili daju na recikliranje. Na kupcima plastičnih vreća je da naruče plastične vreće koje se mogu višestruku koristi i da daju mogućnost da njihovi korisnici bez naknade mogu zamijeniti staru vrećicu novom. To bi dućanima povećalo lojalnost kupca, omogućilo bi se sakupljanje (vrećice zauzimaju mali volumen), te smanjilo njihov udio u smeću.

 

ZAKONSKA REGULATIVA U HRVATSKOJ

Prema izmijenjenom pravilniku o ambalaži i ambalažnom otpadu (NN 81/08) plastične vrećice se izjednačavaju s ambalažom, te pravna ili fizička osoba koja stavlja vrećice na tržište (npr. trgovački lanci koji prodaju/dijele vrećice) trebaju platiti naknadu zbrinjavanja od 1.500,00 kn po toni. Ukoliko se vrećice predaju obrađivaču on je dužan isplatiti 1.500,00 kn za tonu sakupljenih vrećica. Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu (NN 97/05) razlikuje Ambalažera (proizvođača ili uvoznika ambalaže) od Proizvođača (koji stavlja ambalažu na tržište). Naknade plaćaju Proizvođači

 

EUROPSKE DIREKTIVE ZA AMBALAŽU I OTPAD

Ako pogledamo europske direktive za pakiranje i otpad možemo vidjeti da svako pakiranje mora zadovoljavati nekoliko od sljedećih uvjeta:

1. Povrat i reciklaža
Povrat u obliku spaljivanja otpada (materijal mora zadovoljavati određeni energetski povrat)
Organski povrat u smislu da ambalaža može biti razgradiva.
Materijal se može reciklirati

2. Smanjenje korištenja materijala za pakiranje
Treba identificirati kritičnu točku za smanjivanje mase i volumena pakiranja (EN 13428:2004)

3. Ponovno korištenje
Ambalaža mora biti napravljena da se može ponovno koristiti (EN 13429:2004)

4. Smanjivanje opasnih komponenata
Ambalaža ne smije sadržavati određene opasne tvari, niti se one ne smiju emitirati kod proizvodnje

5. Teški metali
Ambalaža ne smije sadržavati određene teške metale.

 

Ako definiramo vrećicu kao ambalažu standarne polietilenske vrećice mogu biti spaljivane u potrebe povrata energije (kalorijski dobitak od 22 MJ/kg po EN 13431), mogu se reciklirati (EN 13430), može im se bitno smanjiti masa (EN 13428), mogu se ponovno koristiti (EN 13429), ne sadrže određene opasne tvari niti teške metale.